Razmatranje troškova, raspodjela i rješavanje žalbi

Da bi se osporio kriterij raspodjele troškova potrebno je osporiti rezoluciju kojom se utvrđuje kriterij, a ne onaj koji ga ima, ako je različit.

Razmatranje troškova, raspodjela i rješavanje žalbi

Delibera

U slučaju da skupština kondominija odluči napraviti određeni trošakkoje stambene zgrade ne osporavaju na temelju zasluga i tek nakon toga odlučuju o planu raspodjele koji će se upotrijebiti kao predmet prigovora, već se potonja odluka mora osporiti.
To, ukratko, rješenje koje je došlo do Prizivni sud u Rimu s rečenicom, n. 105, dana 9. siječnja 2013.
Odluka je zabilježena u tome ponavlja važno načelo: samo od trenutka kada nastane interes borba uvjete iz čl. 1137 c.c.
To je, naravno, uvijek ako se radi o defektu koji namjeravate tvrditi mogućnost poništenja, a ne ništavnost rezolucije.
Prije nego što uđemo u osnovanost navedene odluke, valja ukratko spomenuti razliku između dviju vrsta kvarova stambenih rezolucija.

Ništavost i poništenje odluka

Radi se o tome dva poroka na koje se mogu utjecati odluke o montaži.
Zakon, osim u konkretnom slučaju (usp. umjetnost. 1117-ter c.c..), ne spominje tu razliku: ukratko, to je klasična diversifikacija koju provodi doktrina i sudska praksa.
Trebala je kazna Ujedinjeni odjeli Vrhovnog kasacijskog suda staviti red na temu.
Već dugo vremena, na primjer, bilo je upitno je li izostavljeni poziv na skupštinu kondominijuma podrazumijevao ništavnost ili poništenje naknadnog rješenja.
U 2005. 4806predlažući ovu hipotezu (kasnije potvrđenu tzv. reformom kondominija), potvrdili su da odluke bez bitnih elemenata, s nemogućim ili nezakonitim predmetom (protivno javnom poretku, moralu i dobrom morala) treba smatrati ništavnim, s predmetom koji ne spada u nadležnost skupštine, što utječe na pojedinačna prava, na zajedničkim službama ili na isključivom vlasništvu svakog od etažnih kuća ili na neki drugi način nevažeći u odnosu na predmet.

Assemblea

Nasuprot tome [...] odluke s greškama koje se odnose na redovito sastajanje, one usvojene s manjinom većine od one propisane zakonom ili etažnim propisima, one koje su pogođene formalnim nedostacima u kršenju pravnih, konvencionalnih, regulatornih odredbi koje se odnose na postupak sazivanja ili saznanja na sastanku, oni koji su općenito pogođeni nepravilnostima u postupku sazivanja, oni koji zahtijevaju kvalificirane većine u odnosu na predmet.
skupština zabraniti u kondominiumu korištenje zajedničkog dijela?
Rezolucija je ništa.
skupština imenuje administratora niže većine u odnosu na onaj propisan zakonom?
Rezolucija je prstenast.
Što je razlika?
u prvi slučaj odluke skupštine su uvijek otvorene za osporavanje, odnosno mogu se osporavati bez vremenskog ograničenja; u slučaju poništenih rješenja potrebno je poštivati ​​kratke rokove (trideset dana) predviđeni čl. 1137 c.c.
Prošli ovaj pojam više nije moguće pobijati nedostatak odluke dioničara.
U biti, iako je za razboritost uvijek dobro ostati u pojam naveden u čl. 1137 c.c., ogromna razlika između ništavog i praznog razmatranja je očita.

Utvrđivanje rješenja koje treba osporiti

Onda je tu drugi problem: oni koji namjeravaju osporiti odluku skupštine dioničara moraju biti sigurni da je rješenje o žalbi ono koje sadrži stvarnu odluku u sporu.
u slučaj riješio Apelacioni sud u Rimu, etažno vlasništvo je podnijelo žalbu na rezoluciju koja je dijelila određeni trošak s prethodnom rezolucijom.
Pretpostavimo da odluku o usvajanju izdataka Raspodjela u siječnju i svibnju.
Kondomino je zanimalo osporiti samo kriterij distribucije, po njegovom mišljenju pogrešno, a ne sam trošak.
Sud u Rimu on je odbio zahtjev jer je smatrao da je apelant izvan redoslijeda: nije se trebala osporiti druga odluka, ali prva, to jest odluka o izdvajanju, a iz nje je izostala.
Kondomino nije dijelio ovu odluku i osporio je.
U žalbenom postupku suci bili su u pravu.
Prizivni sud je utvrdio da je odluka kondominijuma da ospori drugu odluku (o odabiru kriterija raspodjele), a ne prva (o pukoj odluci o troškovima) bila ispravna.
To je zato, kažu Capitolijski suci, samo u vrijeme drugog razmatranja pojavio se interes osporiti raspodjelu troškova rada; u stvari, u prvoj rezoluciji nije bilo nikakvog spominjanja, niti je bilo implicirano bilo kojim kriterijem raspodjele (App Rome 9. siječnja 2013. n. 105).



Video: