Razlika i djelomično rušenje, vremena provjere izvedivosti

Prema nekim presudama, izvedivost djelomičnog rušenja zlouporaba građevina mora se provjeriti već u trenutku kada se naručuje privatna narudžba, a ne nakon toga.

Razlika i djelomično rušenje, vremena provjere izvedivosti

Djelomična različitost i nalog za rušenje

rušenje

u djelomično rušenje to se odnosi samo na radove koji su izvedeni ilegalno, kada očigledno nije sva konstrukcija zlouporaba.
Točno, podumjetnost. 34, d.p.r. 380/2001, posvećena Intervencije provedene u djelomičnoj razlici od građevinske dozvole, općina naređuje njegovo uklanjanje ili rušenje unutar a podudaran termin uređen e trošak odgovornih za zlostavljanje; ako, nakon ovog roka, nalog nije izvršen, uklanjanje će izvršiti općina na teret odgovornih.

Djelomično rušenje i oštećenje stranaka u skladu

Ako se iz naloga za rušenje odnose samo oni dijelovi, to može proizaći šteta za njih dozvoljen rušenje se ne smije provoditi.
Zapravo, uvijek imaumjetnost. 34, ko.2, d.p.r. 380/2001 koji Kada se rušenje ne može obaviti bez predrasuda dijela koji je izvršen u skladu, općina podiže sankcija jednaka dvostrukom trošku proizvodnje... dijela posla koji se obavlja u suprotnosti s građevinskom dozvolom, ako je za stambenu uporabu, jednaka dvostrukoj venalnoj vrijednosti, koju je odredila lokalna agencija, za radove koji se koriste za različite namjene stambene.
Umjesto stvarne sankcije, koja se izravno odnosi na imovinu, postojat će kazna novčan.
Često se navodi da se predviđanje na koje se odnosiumjetnost. 34 odnosi se samo na radove u parcijalne razlike u odnosu na naslov, a ne na naslov u. t izostanak naslova (vidi npr Tar Kampanija n. 4902/2009).

Tehnička nemogućnost

plaćanje novčane kazne

Prema mnogim presudama sud o izvodljivost rušenje mora odgovarati objektivnim elementima.
Stoga mora provjeriti tehnička nemogućnost izvesti rušenje bez oštećenja ostatka zgrade, sukladnog; ta se predrasuda često odnosi na stabilnost zgrade u cjelini (vidi na primjer C. D. S. br. 1912/2013).

Trenutak provjere izvedivosti djelomičnog rušenja

Ali, kako je poznato, ako djelomična oštećenja mogu dovesti do oštećenja pravnih dijelova artefakta?
Očito s jednim verifikacija izvedivost operacije.
i kada mora li se provjera provoditi? prema neki u vrijeme kada je izrečena sankcija rušenje a ne kada, kao posljedica neuspjeha privatne narudžbe općine, ona će se zamijeniti za izravno izvršenje rušenja.
Zapravo, čini se da sankcija ima malo smisla, čija je valjanost uvjetovana provjerom koja se provodi tek nakon toga, to jest, u slučaju neispunjavanja privatne osobe navedenoj zabrani.
Nedavna rečenica Državno vijeće n. 1056/2015 odlučio je to učiniti, u skladu s orijentacijom koju definira ista rečenica konsolidirani.
Ta presuda posebno podsjeća na prethodni sud Državno vijeće n. 5368/2013, koja tekstualno navodi da je sudska praksa nakon nekih fluktuacija, potvrđuje se orijentacija, koju ovaj koledž dijeli, prema kojoj se procjena o stvarnoj izvedivosti, praktičnoj i pravnoj, rušenja mora provesti u vrijeme izricanja sankcije, kao teza koja je odgodila postupak. ex officio procjena takve izvedivosti završava prevođenjem u nelogičnu pretpostavku da je legitimno naložiti privatnu aktivnost rušenja da sama uprava može naknadno shvatiti da ih nije moguće izvršiti po službenoj dužnosti u zamjeni.
Ostale odluke imaju isto mišljenje: br. 1469. iz 2013 ratificirala je tehnička procjena nemogućnost rušenja općine nužno je dio faze s logičkog i kronološkog stajališta prijašnji narudžbu za rušenje upućenu privatnom (vidi također C. D. S. br. 1469/2010); Ta rečenica posebno navodi da se ne dijelisuprotan orijentacija za koju bi nalog za rušenje bio puko upozorenje i da bi se odluka o rušenju ili optužbi odgodila do isteka roka navedenog u nalogu.
Nadalje, navedena rečenica motivira da naredba za plaćanje kazne koju javna uprava uvijek traži radi na tome vraćanje zakonitostiOna uvijek spada u istu strukturu kao i norma koja predviđa nalog za rušenje: stoga se može izreći novčana kazna samo u propisanim slučajevima, to jest, prema kazni, ako će biti nemoguće rušiti; i ta se evaluacija mora provesti prvo emanacije naloga za rušenje.
Kao što se može vidjeti, u stvarnosti smjernice nije Ja sam takav jedinstvena: na primjer, isto državno vijeće smatra da je nalog za rušenje izdan prije procjene izvodljivosti valjan, navodeći da se to mišljenje uprave mora primiti u izvršnoj fazi postupka, koji se razlikuje od naloga za rušenje, dakle samo u fazi nakon otkrivanja nesukladnosti (vidi C. D. S. br. 2001/2013).
Što se tiče odluka prvi stupanj, sudska praksa je prije šaren: na primjer, regionalni upravni sudovi u nekim slučajevima navode da predrasuda za preostali dio zgrade mora se procijeniti od privatnog, a ne iz javne uprave, sredstva ove operacije ne bi mogla biti stavljena protiv javnosti; operacija koja mora biti stimulirana od privatne osobe putem instance (v. Tar Napoli n. 5317/2013): to znači, dakle, da ako privatnu inicijativu u tom smislu nedostaje, ne može se kriviti za bilo što...
Druge presude zatim odlučuju da ćeizostanak presude o izvedivosti ne čini naredbu za rušenje nelegitimnom, ili čak da je navedena presuda nužno poduzeta nakon što privatna osoba nije poštovala naredbu Tar Palermo n. 211/2015), tijekom faze izvršenja (vidi Tar Napoli, n. 4474/2014).
Mnoge druge rečenice potvrđuju da među kriterijima za donošenje odluke o novčanoj sankciji moraju biti i oni koji se odnose nastupanj zlostavljanja počinjena i mogućnost zamjene rušenja novčanom kaznom (među mnogim, vidi Tar Palermo n. 2468/2014 i Tar Bologna n. 733/2012).



Video: